Jesen u mom gradu Jutro je. Iz dubokog sna probudilo me je kucanje na prozoru. Bilo je to ljeto koje se opraštalo. Nakon napornog rada njegova prijateljica, gospođa Jesen će ga zamijeniti.Sunce je kao i svake godine s oplakivanjem ispratilo ljeto. Ono zna da je, kada gospođa Jesen stigne na prijestol, cijeli kalendar rezervisan za kišu.
Listići drveća već su se poređali u kolonu za tobogan, a kada se spuste za dobrodošlicu jeseni prave bakarni tepih.
Oblaci su se probudili iz dubokog sna i sada su spremni za rad koji im je gospođa Jesen pripremila. Rukovali su se sa Suncem i rekli mu da je sada red na njega da se odmori.
Ptice selice su spakovale svoje kofere, pozdravile gospođu Jesen i uputile se ka jugu.
Životinje su se jako radovale gospođi Jesen, jer ona u svojoj zlatnoj torbici čuva najljepše plodove baš za njih.
Nakon dugog rada listovi su po cijelom gradu prostrli bakarni tepih,a talentovani vrapčići su napisali pjesmu za dobrodošlicu jeseni. Jedino su oni ostali vjerni svom toplom domu.
Jesen u mom gradu je čarobna. Ulice se sijaju, vrapčići pjevaju, a gole grane drveća pozdravljaju prolaznike. Gospodja Jesen nam, kao i svake godine, pokloni divne boje, mirisne plodove, očaravajuće zalaske sunca i najljepše večernje šetnje. Čim se odmori od dugačkog puta i raspakuje svoje kofere jesen će nas ušuškati, a mi ćemo gledati kako ona stvara čaroliju.