OSTANI KOD KUĆE
I kada je hladno i kada je vruće,
i kada je dosadno, ostani kod kuće!
I kada je teško i brige te muče,
ti glasaj za život, ostani kod kuće!
Sačuvajmo bate, sačuvajmo seke,
sačuvajmo roditelje, bake i deke!
Sačuvajmo drage, sačuvajmo mile,
sačuvajmo sve od neviđene sile!
Sačuvajmo selo, sačuvajmo grad,
sačuvajmo Podgoricu, pa i Novi Sad!
Sačuvajmo njive, livade i polja,
sačuvajmo zemlje za vremena bolja!
Sačuvajmo dane, sačuvajmo noći,
ko sve što je ružno i ovo će proći.
I kada je teško i brige te muče,
ti glasaj za život kod kuće!
Nataša Pejović, VI c
OSTANI DOMA
Cijeli svijet strepi od krize,
korona virus je sve bliže i bliže.
Zato, molim sve osobe drage,
da ostanu doma, da se ne zaraze.
Crna Gora jeste mala,
aĺ je sve od sebe dala,
da zaštiti svoje ljude od korone lude.
Mi smo snažan i ponosan narod,
zato – ostanimo doma,
ne dajmo se tako lako,
da nam korona ne naudi jako.
Držimo se zajedno i štitimo jedni druge,
ovo čudo korona će da bude,
i nadajmo se da će brzo da ode!
Ena Đozgić, VI- c
KORONA
Moj grad je tužan sada, jer korona svugdje vlada.
Na ulice niko da izađe, jer ne zna šta će da ga snađe.
Svi smo svjesni ovog jada, od nje može svak da strada.
Ne bira ni stare, ni mlade, uništava sve što joj na put stade.
Do kada će ovo čudo da nas proganja i muči?
Hoćemo napolje, u školu da se radi i uči!
Dok korona svuda hara,
nevini narod je ostao bez zdravlja i para.
Kad ona prestane da vlada, svi ćemo biti srećni tada.
Bježi od nas, sve dalje i dalje – ovu poruku ti narod šalje!
Ena Đozgić, VI- c
KORONA VIRUS
Odakle li je došao,
ovaj korona virus,
pa nam prekide,
treći školski ciklus?
Umjesto da u školi
čuje se huk,
njom sada vlada
samo muk.
Uplašeni smo i sve
nam se vrzma po glavi,
A najviše nam druženje, graja
i školsko zvono fali!
Škola je nama drugi dom
i jedva čekamo dane
kada ćemo se ponovo
družiti sa njom!
Nađa Durković, VI c
PROLJEĆE
Sjedim pod oblačnim nebom,
i žudim za lijepim vremenom.
Sad će i kiša padati, a možda i
poneki se grom čuti.
Odjednom, miris ljubičice,
vrati mi osmijeh na lice.
Raziđoše se oblaci
i pojaviše se sunčevi zraci.
Zima mi reče zbogom,
sljedeće godine donosim snijeg sa sobom.
Na drveću već ima cvijeća,
to su prvi znaci proljeća.
Teodora Jaramaz, VI c
LOVAČKA PRIČA
Preko sedam gora,i sedam mora,
živio je jedan kralj.
Ali kralj neobičan,
nijednom kralju nije sličan.
Nekako čudan, mali nizak,
i sa svima je bio blizak.
Voljeli su ga baš svi,
a voljećete ga i vi!
Znači ovako:
kralj je bio jedan zeko,
a pokraj njegovog kraljevstva
plivala je Morača rijeka.
Tuda je šetala zečica mala,
i nije ona mnogo znala,
ko Alisa u zemlji čuda
zečica mala nije bila luda.
Al’ s Alisinim osjećanjem
šetala je svuda.
To je bilo zabranjeno mjesto,
a ona princeza nije bila,
a po izgledu divna ko bajna vila.
Na neko čudo došao je car,
i baš mnogo srećan donio joj dar.
Pomislila zečica da je to san,
ali, zapravo, bio je to njen srećan dan.
Car zeka vrijedan je bio
i ljubav zečicinu zadobio.
U to dođe čovjek velik,
a izgleda jak ko čelik,
otme zečicu mladu
u onom carevom gradu.
I car zeka poče brkove da gladi,
morao je da razmisli šta da radi,
jer je zečica hopa-cupa
u rukama čovjeka postala supa.
A, vi, djeco, brzo maštajte
i nastavak Lovačke priče dajte.
Jana Ilić, VI c
ROBINZON KRUSO
Bio jednom jedan…
O, kako ga opisati?!
Radoznao, tvrdoglav i svoj,
Robinzon Kruso – junak i heroj.
Jedini je preživio brodolom,
to jeste sreća, dokazao je on.
Zar se predati očaju i suzama,
i ne učiniti ništa da bi ostao živ?
Ne, to nije Robinzonov manir.
Ostrvo očaj pretvorio je on,
u divan i siguran dom.
Ne bijaše to lako,
to mogao je samo Robinzon.
Usamljen je učio neobične
životne škole,
borba za opstanak –
tako se to zove.
Priroda mu je bila sve,
porodica, dom, prijatelj, škola…
Zavolio je beskrajno i vjeran joj ostao! Anastasija Bogojević, VI d
EMIL
Ko je taj što od dječaka krade?
To je zaista otmica sramna
o kojoj Emil nije mogao ni da sanja.
Postao je detektiv, i to pravi,
pratio je sumnjivca
s krutim šeširom na glavi.
Tako Emil i njegovi detektivi
napraviše plan,
i otkriše lopova – neka ga je sram!
Ne kradite od djece,
ni novac, ni snove,
ni osmijeh, ni radost
jer ko to čini, otkriće ga
Emil i njegovi detektivi.
Anastasija Bogojević, VI d
MORAŠ ZNATI DA OPROSTIŠ
Kao kad ljudi odu kod nekog u goste,
moraju znati svađu da oproste.
Sve se dobro na dobar način vraća,
a ono loše često se plaća.
Kako naša srca kažu:
postoje četiri čarobne riječi,
koje staro drugarstvo uvijek izliječi.
Toplo nam je kao kraj ognjišta,
kad neko zna da oprašta,
i kad neko zna da toleriše –
taj sigurno sreću piše.
JANA ILIĆ VI c
TOLERANCIJA
Ne rugaj se nikad drugu,
jer možda nosi neku tugu.
Uvijek reci lijepe riječi
i osmijeh će tad poteći.
Prema svima budi blag,
i pomozi kad god treba,
jer će tada na tvoj prag,
zakucati sreća s neba.
Tolerantan pun dobrote,
punog srca, vedre duše,
treba ljubav širiti svuda –
i život će činiti čuda.
MILICA RADEVIĆ VI c
TOLERANCIJA
Probudih se ranije
toga jutra.
Nadam se da ću ljepše
spavati sjutra.
Mirno radih domaći,
al odjednom osjetih bol u glavi.
Pomogla mi je mama
i knjige mi u torbu stavi.
Prvi čas u školi
bješe mi fizičko vaspitanje,
udari me lopta
i pogorša moje bolno stanje.
Djevojčica koja me je udarila
mnogo mi se izvinjavala,
o našem prijatelstvu
dugo je ona sanjala.
Oprostih joj odmah
i postasmo najbolje drugarice
našem prijateljstvu
nije bilo granice.
Mama mi reče
da se taj postupak
tolerancijom naziva.
Prekinuh je i rekoh
da me nova drugarica
kod nje kući poziva.
Tu noć bješe
mnogo zezancije,
zapitah samu sebe:
šta bih ja bez TOLERANCIJE!
NAĐA DURKOVIĆ VI c
TOLERANCIJA
Kada je neko od tebe bolji,
neka ti bude to po volji,
budi zbog njega srećan
i nikad ne budi sebičan!
Mišljenje tuđe uvažavaj
i prijateljstvo novo stvaraj.
Poštuj tuđe vjere,
u svađama imaj mjere!
Nemoj imati predrasude,
ne vjeruj očima
što po izgledu sude.
Poštuj ljude drugih nacija,
to se zove: TOLERANCIJA!
TEODORA JARAMAZ VI c
NIJESMO SVI ISTI
Nemoj da ti smeta drugačije
nijesmo isti i to je u redu.
Ja se smijem,
ti bi da se biješ…
Razmisli još jednom
i smisli nešto bolje,
jer za bolje uvijek imam volje.
Ne znaš kako?
U redu je pitaj,
jer ko pita, taj kažu, ne skita.
Kad poštuješ druge,
i drugi će znati,
uspori malo, razmisli i shvati.
Nijesmo isti i to je u redu.
Neko visok, drugi nizak,
ona plava, a ti crn.
On Partizan, a ti Zvezda
pa šta?
Moj tim se zove: TOLERANCIJA!
Nije jači onaj ko te ruži,
nego onaj ko ti ruku pruži.
VIKTOR ŽIŽIĆ VI c