^Vrh

foto1 foto2 foto3 foto4 foto5

Sigurna budućnost u online svijetu

a

Kodeks oblačenja

Partneri

 

Strah, neizvjesnost i anksioznost se pojačavaju širokim epidemijama bolesti koje su zarazne, posebno kada uključuju novo, do tada nepoznatu bolest, kao što je slučaj sa novim epidemijama ( COVID-19). Taj strah i anksioznnost mogu posebno uticati na ljude koji već pate od anksioznosti, a ponavljanje vijesti o širenju koronavirusa ne pomažu ovoj anksioznosti.

Djeca i tinejdžeri mogu imati poteškoće da shvate šta se dešava u takvom scenariju, s obzirom na njihovo sazrijevanje mozga, nedostatak iskustva i za njih svojstvenu sugestibilnost i ranjivost. Naizgled beskrajno informisanje o koronavirusu može dovesti da dijete ili tinejdžer osjeća u tome nešto neodoljivo, zbunjujuće ili zastrašujuće.

Djeca obično imaju manje sposobnosti da dešifruju i razumiju iz vijesti, koliki je rizik za dobijanje bolesti njima ili njihovim voljenima, prijateljima…. 

Ovo može stvoriti osjećaj panike kod djece, posebno ako dijete/tinejdžer već pati od anksioznog poremećaja ili je predisponirano da se osjeća više anksiozno u neobičnim ili novim situacijama.

Način na koji dijete reaguje na vijesti o novom koronavirusu može zavisiti o d nekoliko faktora, kao što su: 

  • Starost djeteta

  • Sposobnost razumijevanja/ nivoa razvoja djeteta

  • Prisustvo, ozbiljnost i vrsta anksioznih poremećaja ili druga psihijatrijska stanja

  • Prethodna istorija trauma ili ozbiljne bolesti sebe ili bližnjih

  •  Pojava drugih nedavnih stresora ili velikih životnih događaja ( poput razvoda roditelja, smrti člana porodice, promjena sredine, škole…)

Zbog toga odgovor roditelja treba biti prilagođen pojedinačnoj situaciji i kontekstu koji okružuje njihovo dijete/ tinejdžera. 

 Evo nekoliko opštih savjeta za kominikaciju sa djetetom/tinejdžerom:

  • Model smirenost: Najvažniji i najupečatljiviji oblik komunikacije s djetetom/tinejdžerom je vaše vlastito ponašanje. Djeca su obično sklona opažanju i osjetljivosti na ponašanje drugih u okolini. Ako se vi ponašate mirno, djetetu/tinejdžeru šaljete jasnu poruku da nema potrebe za panikom i zabrinutošću. Da biste to postigli, trebalo bi da pazite i pratite svoja osjećanja i reakcije. Djeca mogu osjetiti anksioznost roditelja, čak i kada roditelji ne izražavaju svoje misli ili strahove povezane sa ansioznošću.

  • Održavajte rutinu: Značajne promjene u svakodnevnoj rutini ili rasporedu su stresne za djecu i prenose djetetu da ste veoma zabrinuti ili da postoji kriza. Pokušajte se što više pridržavati uobičajenih rutina i rasporeda u domaćinstvu. Doslednost je ključna, kao i struktura dana, odnosno dnevnih obaveza, posebno škole koja je “na daljinu”.

  • Slušajte aktivno: Slušajte osjećanja, brige, strahove i pitanja vezana uz koronavirus svog djeteta/tinejdžera. Pokažite da ste prisutni i zainteresovani da čujete njihove misli i osjećanja, što će vam olakšati pristup i u budućnosti.

  • Validacija” ili provjera: Prepoznajte osjećanja vašeg djeteta. Pazite da ih ne odbacite, kritikujete, ismijavate ili negirate njihova osjećanja. Takođe saopštite djetetu da je uobičajeno da se tako osjeća; mnogi drugi ljudi (uključujući djecu) doživljavaju slična osjećanja. Mnogi roditelji se brinu da “validacija” osjećanja djeteta znači da se slažu sa tim i da bi to moglo još više da poveća ta osjećanja. Provjeravanje nečijih osjećanja ne znači da se slažete sa vjerovanjima koja su osnova tih osjećanja, već to znači da priznajete prisustvo tih osjećaja i da razumijete da su takvi osjećaji dio ljudskog iskustva. Na taj način pomažete osobi da bolje razumije sebe, a i da je vi bolje shvatite. Ovo je posebno važno za djecu jer se oslanjaju i traže potvrdu od roditelja/nastavnika da li su njihova emocionalna iskustva ispravna, posebno u situacijama koje su za njih nove i neobične. Validacija može pomoći djetetu da se smiri i poveća djetetovu sposobnost da obrađuje i proradi svoje emocije. Često sputavanje djeteta/tinejdžera i nezainteresovanost za njega, može dovesti do zabune ili sumnje u njihova sopstvena osjećanja u trenutku odrastanja, što može doprinijeti i niskom samopoštovanju, a dugoročno i čak narušiti vaš odnos sa njima. 

  • Pomozite djetetu da se suoči sa anksioznošću: Ohrabrite svoje dijete da proživi anksioznost, umjesto da radi nešto kako bi je se oslobodilo ili negiralo. U početku ovo može izazovno i neprijatno, ali djetetu treba objasniti da je ovo stanje kojim mogu da se kreću, da ga kontrolišu i da su to osjećanja koja ne određuju ni njih ni njihov život. Pomozite djetetu da primijeti i verbalizuje iskustvo anksioznosti, a ne da ga izbjegava. Stavljanje osjećanja povezanih sa anksioznošću u riječi, olakšava bržu i optimalniju obradu tih emocija i iskustava. Od pomoći može biti i činjenica da kažemo djeci da anksioznost osjećaju mnogi ljudi širom svijeta.

  • Kvalitetno se informišite o činjenicama o koronavirusu: Ne stidite se i ne plašite da priđete djetetu/tinejdžeru i da razgovarate o koronavirusu. Budite proaktivni u razgovoru o činjenicama vezanim za ovu temu. Ali, prije svega vi se dobro informišite preko pouzdanih izvora: podataka Instituta za javno zdravlje, Ministarstva zdravlja…. Tako da na početku svoje starije dijete/tinejdžera poučite da rzalikuje pouzdane i naučne izvore informacija o koronavirusu od onih koji nijesu pouzdani. Informišite ih o činjenicama koje znate, na razvojno pogodan način, u smislu i količinama koje mogu da shvate u njihovom uzrastu i nivou razumijevanja. Za starije dijete/tinejdžera možete dati do znanja da manji procenat ljudi od ukupnog stanovništa može da oboli ili ima komlikaciju od novog koronavirusa i da su šanse zaraze za većinu ljudi ukoliko se pridržavaju mjera koje se predlažu, niske. Vaše dijete vas može pitati pa zašto je novi koronavirus stalno u vijestima, ako je vjerovatnoća da se zarazi mala. Odgovorite mu da je to novi virus za koji medicina do sada nije znala, i zbog toga zemlje i ljekari žele da ga pažljivo posmatraju kako bi se spriječilo da se dalje širi. Za mlađu djecu je važno osnovno uvjerenje roditelja da su on ii njihovi najbliži bezbijedni. Sa njima razgovarajte jednostavno, kratko i konkretno. Djeca su čula i vijesti o smrti od koronavirusa. Za stariju djecu koja imaju veću vjerovatnoću da razumiju concept smrti i njenu konačnost, možete saopštiti da većina ljudi ne umre od ove bolesti, većina se izliječi. Bez obzira na starost djeteta, ako vam dijete postavlja određena pitanja o smrti od koronavirusa, ne izbjegavajte ih; pitajte ih šta misle i znaju i objasnite činjenicama vašem djetetu na jednostavan način koji je razumljiv za njihov uzrast i nivo razvoja i primjeren je situaciji. Pitajte ih dalje o njihovim problemima i obavezno naglasite da ste dostupni ukoliko žele da razgovaraju dalje ili imaju bilo kakva pitanja.

  • Ograničite prekomjerno uvjeravanje: Djeca ili tinejdžeri koji osjećaju anksioznost mogu više puta tražiti od roditelja riječi ili gestove za sigurnost. Pretjerano uvjeravanje može biti u obliku ponovljenih zahtjeva za osjećanje komfora, ponavljanih pitanja za provjeru sigurnosti sebe i drugih, ponovljenih zahtjeva za provjerom ili traženjem da ponovite činjenice situacije kako bi uvjerili sebe… Iako imate potrebu za pruženjem takvog uvjeravanja može steći utisak da pomažete u tom trenutku, međutim pretjerano uvjeravanje zapravo služi da pojača i poveća dugoročno anksioznost. Stoga je neophodno ograničiti pretjerano uvjeravanje i nastojte da djetetu/tinejdžeru pružite visok nivo pozitivnih i konstruktivnih povratnih informacija.

  • Edukativno i kreativno: Na primjer, ako je vaše dijete/tinejdžer naučilo u školi proporciju, procenat, možete mu reći da na osnovu podataka IJZ izračuna koliki je broj zaraženih u odnosu na cjelokupnu populaciju. Ovo će im pomoći da shvate da je vjerovatnoća da budu pogođeni koronavirusom, a naročito najtežim komplikacijama ove bolesti mala. Za starije dijete/tinejdžera koji ima interesovanje za nauku, možete razgovarati sa njima o antigenima i antitjelima. Za one koji su zainteresovani za istorriju i nauku, možete im dati čitanje materijala iz vjerodostojnih izvora o načinu na koji su se u svijetu borili sa ranijim epidemijama bolesti. Ovo može pomoći vašem djetetu/tinejdžeru da saznaju kako su se iskorijenile bolesti, kako je svijet prošao kroz prethodne epidemije, i samim tim, i on može da prođe kroz ovu bolest. Za mlađe dijete možete razgovarati sa njima ( ili crtati/slikati slike sa njima) o našim “jakim ratnicima našeg tijela” koji se stvaraju u borbi protiv infekcija i kako zdrava ishrana može učiniti ove “ratnike” jačim. Takođe, možete da razgovarate sa njima o tome koliko ljudi napolju, kao što su zdravstveni radnici, naučnici, policajci i drugi, aktivno radena zaštiti ljudi od sticanja ove bolesti.

  • Ograničite i nadgledajte izloženost medijima: Velika većina djece i adolescenata svakodnevno prati satima  TV i druge medije. Ograničavanje i nadgledanje izloženosti vašeg djeteta/tinejdžera vijestima o koronavirusu može biti jedan korak ka tome da im pomognete da regulišu svoju anksioznost. Što je dijete mlađe, to je i veća njihova potreba za ograničavanjem izloženosti vijestima. I za stariju djecu je potrebno roditeljsko nadgledanje  i smjernice da bi se lakše kretali po zbunjujućim i često zastrašujućim vijestima o koronavirusu.

  • Vježbajte empatiju: Šira epidemija zaraznih bolesti, poput trenutne, sigurno će biti stresna i može biti izazovna za manevrisanje, posebno kada počnu da utiču na svakodnevni život ili aktivnosti i još više, ako vašdijete/tinejdžer pati od anksioznosti. Vježbajte biti ljubazni, nježni, saosjećajni prema sebi i svom djetetu/ tinejdžeru.

Tekst je nastao kao rezultat rada psihološke-savjetodavne podrške djeci i roditeljima  naše škole u protekle tri nedjelje (online).

Dušica Dubljević, psiholog